Rad
Memorija je umjetnički rad koji se bavi istraživanjem, sakupljanjem, dokumentiranjem i oblikovanjem materijala vezanih za memorije koje stvaramo kroz svakodnevne radnje, prostore, emocije.
Kojim putevima se krećemo, koje podatke čujemo/gledamo, kako se osjećamo, kakve asocijacije stvaramo u odnosu na primljene informacije?
Kako se nosimo s ograničenjima i kako ona utječu na naša emotivna stanja?
Kako se fizički krećemo po kvartu?
Koje su memorije kojih ćemo se prisjećati iz razdoblja distance?
Kako možemo činiti da dijelovi svakodnevnice budu odvojeni od izvanjskih informacija koje su često kreirane i prepričavane iz tuđih doživljaja i događaja?
Kroz ovaj rad iskusili smo da mala promjena u načinu razmišljanja, kretanja, rada može doprinijeti da jasnije shvatimo naše misli, osjećaje, reakcije i time utječemo na izgradnju otpornosti i jasnoću o tome što nam se događa.
Povezivanjem s ljudima, dokumentiranjem njihove svakodnevnice, radom kroz kreativne prakse se stvara mjesto živih memorija koje su u relaciji s onim što je trenutna stvarnost.
U stvaranju ovog rada sudjelovali su Bruna Radelja i Niki Dešković.
Tekst o radu kojeg je napisala kustosica Galerije Prozori, Irena Bekić
Rad polazi od stajališta da se u svakodnevnim praksama kretanja stvaraju naše memorije te da one, oblikujući naš mentalni prostor, u uzajamnoj petlji, definiraju i našu svakodnevicu. Ova je, pak, podložna navikama, istim rutama, ponavljanim rasporedima, nezamjećivanju detalja, ne prepoznavanju sebe. Da povijest započinje s koracima, uči nas Michel de Certeau. Nebrojeni koraci, kaže on, ne čine niz, već oblikuju prostor, sapleću mjesta.1 Svako kretanje, prema tome, iznova stvara prostor. I dalje: on postaje konfiguracija usvajanja koja ne mora biti nužno fizički izmjerljiva. Uključuje pokret tijela, sliku koja je ušla u vidokrug, zatečeni miris ili zvuk, generirajući, u konačnici, memoriju.
Stvaranje novih memorija prati iskliznuće iz rutine i često je uvjetovano pomicanjem fokusa. To je tema rada Nere Dešković. Ona poziva stanovnike kvarta Peščenica da joj se pridruže u šetnjama te razgovorima o mjestu i njegovim upotrebama zacrtaju novu kartografiju prostora.2 U zajedničkim prolazima, trasiraju teritorij koji će autorica i sama više puta proći, snimati i fotografirati s neznatnim pomacima u rakursu koji donose nove i očuđujuće vizure. Sav taj materijal izložen na prozorima, više puta izvrnut, predstavljen kao fotografska ili pokretna slika, plan, rečenica ili QR kod slojevit je i fluidan prizor različitih kretanja i percepcija, izloženih i pripremljenih za nova prisvajanja.
Paralelno, autorica radi web stranicu, otvorenu za nova upisivanja.
1 De Certeau, M. (2002) Invencija svakodnevice. Zagreb: Naklada MD, str. 161
2 De Certeau razlikuje mjesto od prostora. Mjesto je red i organizacija, a prostor nastaje u singularnim upotrebama.
Radionice i izložbu na Peščenici je omogućila Galerija Prozori čiji program podržava Ministarstvo kulture i medija RH i Gradski ured za kulturu Grada Zagreba
Umjetnica
Zovem se Nera Dešković (prije Miočić), magistrirala sam na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Zagrebu, smjer Novi Mediji, a diplomirala na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, smjer Film i Video. Radove oblikujem kroz medije fotografije, instalacija, filma, artist book-a, performansa, zvuka, teksta, kolaža, predmeta, razgovora. Neke od mojih radova možete vidjeti ovdje.
Istraživanje, dokumentiranje procesa, integriranje sakupljenih spoznaja u moju osobnu svakodnevnicu, formiranje iskustva, prenošenje tih spoznaja dalje u zajednicu su postupci koje koristim u nastajanju radova. Pristupi radu koji mi omogućavaju da se prikupi i nastane materijal potreban za oblikovanje rada su javna okupljanja, radionice, izložbe, performansi, korištenje vlastitog tijela kojim mjerim i bilježim informacije u prostorima i odnosima.
Sudjelovala sam u mnogim filmskim i umjetničkim projektima te izlagala na više grupnih izložbi i samostalnih javnih performansa u Zagrebu, Splitu, Beogradu, neki od njih su ALU, Galerija Greta, Pogon/Kontejner, Vizura Aperta, Zez, festival Femix, Kašetarnica.
Na izložbama sam koristila tijelo kao medij i hranu kao temu kroz koje sam postavljala sociološka i društvena pitanja. Zanima me pokret kojeg neprestano koristim u performansima kroz kuhanje te za sliku koja nastaje kroz upotrebu kamere. Tako nastaje moj diplomski rad na Novim Medijima ALU pod nazivom “Kuhinja kao mjesto nastajanja pokretne slike” gdje se pokretom ruke i korištenjem predmeta na stolu događa slika ispred gledatelja na projekciji. Kamere postavljene u prostor nude mogućnost interakcije između pokreta i slike kroz svakodnevne radnje poput rezanja, ribanja, čišćenja. Ideja je nastala pitanjem “koliko je moja majka napravila pokreta hraneći me?”.
Trenutno se bavim istraživanjem memorije (svakodnevnice) kao pojma onoga što pamtimo i što oblikuje naša razmišljanja, emocije, reakcije i radnje. Rad nastaje kroz posljednje dvije godine. Prva lokacija na kojoj sam započela istraživanje i dokumentiranje je otok Šolta. Zatim slijedi lokacija kvarta Peščenica u Zagrebu.
